Zelena transformacija Hrvatske

 

Uvod

Ekonomski rast, koji desetljećima u prvi plan stavlja akumuliranje bogatstva i profita, nezamisliv je bez eksploatacije prirodnih i radnih resursa. Ti resursi, naravno nisu neiscrpni i dovode do ozbiljne krize: s jedne strane klimatske krize – globalnog rasta temperature, suše, poplave, porasta razine mora, izumiranja biljnih i životinjskih vrsta, a s druge strane ekonomske krize, odnosno ekonomskog siromaštva, prije svega radnika. 

Klimatska kriza zasigurno je jedna od najkompleksnijih kriza s kojom se čovječanstvo ikada susrelo i ostavlja posljedice na svakodnevni život građana u ekonomskom, društvenom i ekološkom smislu – utječe na proizvodnju, na gomilanje otpada, na iskorištavanje prirodnih resursa i na kraju na ljudski rad –  i stoga mora biti u fokusu socijaldemokratskih politika na sustavniji, progresivniji i obuhvatniji način nego što je to kod ostalih stranaka.

Zelena transformacija

Zelena transformacija, kako ju zagovaraju socijaldemokrati je stvaranje vrijednosti i prosperiteta spajanjem ekonomskog, socijalnog i ekološkog načina razmišljanja i provođenja dubinske transformacije u službi općeg dobra 

Upravo je zato zelena transformacija jedan od najvažnijih dijelova Novog društvenog ugovora SDP-a, kojem je cilj očuvanje javnih dobra u funkciji društvenog i gospodarskog razvoja temeljenog na inovacijama, uz zadržavanje važne socijalne uloge države.

Zelena transformacija podrazumijeva objedinjavanje ključnih pitanja poput zaštite klime, dostojanstvenog rada, socijalne kohezije i ekonomskog razvoja u novi ekonomski napredak i oporavak – kroz ulaganje u modernizaciju tehnološke i organizacijske strukture, u razvoj održivih oblika gospodarstva, u poticanje privatnih domaćih i stranih investicija u zeleno gospodarstvo 

Zelena transformacija je i stvaranje socio-ekološkog koncepta rada koji je pošteno plaćen i socijalno siguran, ali i kompatibilan s okolišem, kao dio održivog lanca vrijednosti i održivog koncepta življenja – kroz poticanje zapošljavanja u zelenom gospodarstvu i poticanje industrija. 

Zelena transformacija je omogućavanje duljeg životnog vijeka proizvoda, čime smanjujemo gomilanje otpad, omogućavanje ušteda za građane, čime smanjujemo ekonomsku ovisnost te omogućavanje kvalitetnijeg i dugoročnijeg upravljanja prirodnim resursima, čime smanjujemo štetan utjecaj i čuvamo okoliš – kroz poticanje održivije proizvodnje i poljoprivrede te kroz smanjivanje ekonomskog jaza među građanima koji nastaje zbog neispravne i neadekvatne raspodjele dobara

Europska komisija usvojila je Europski zeleni plan, kao jednu od dvije prioritetne politike i definirala europske zelene ciljeve do 2050. godine, kako bi Europa postala klimatski neutralan kontinent. Hrvatska mora na isti način imati svoj Green New Deal – plan održivog upravljanja prirodnim resursima u skladu sa socijaldemokratskim vrijednostima zelene transformacije.

Hrvatski Green New Deal  

Hrvatska je, uzimajući u obzir domaći bruto nacionalni proizvod, među tri zemlje Europske unije najpogođenije posljedicama ekstremnih vremenskih uvjeta, što se posljedično odražava i na život većine stanovništva naše domovine. 

Među zemljama smo EU s najvišom razinom energetskog siromaštva, pritom smo ovisni o izvorima energije iz fosilnih goriva ili, kad je o obnovljivim izvorima riječ, o nedovoljno diversificiranim izvorima, među kojima prednjači iskorištavanje vodnog potencijala te biomase. 

Naša poljoprivreda, ribarstvo, turizam, šumarstvo – grane su najizloženije posljedicama klimatske krize, a pandemija COVID-19 pokazala je i posljedicama gospodarske krize. Zato rješenja koja #noviSDP nudi ne smiju biti interventna nego dugoročna, jer gospodarstvo koje je servisno temeljeno te ovisi o prirodnim bogatstvima koja su pogođena klimatskim promjenama ne može biti u funkciji društvenog niti ekonomski održivog razvoja  

Ekonomska transformacija koja je nužna Hrvatskoj mora uključivati redistribuciju dobara, korištenje javnih i prirodnih resursa, učinkovito i održivo i pravednu klimatsku adaptaciju za većinu stanovnika – upravo to je Hrvatski Green New Deal

On podrazumijeva: 

• otvaranje sektora i stvaranje poticajnih uvjeta za privlačenje stranih i domaćih privatnih investicija u zeleno gospodarstvo; 
• povezanost proizvodnje dobara i pružanje usluga s ekologijom, tj. s brigom o okolišu, kao i kroz poticanje stvaranja inovativnih rješenja, kroz razvijanje i umnožavanje održivih oblika gospodarenja;
• razvijanje gospodarske aktivnosti s fokusom na kruženje materijala, resursa, energije i prihoda;
• održivo upravljanje i distribucija prirodnih resursa – napuštanje koncepta prisvoji – iskoristi – odbaci, u kojem je bijela tehnika potrošna roba i unatoč kvaliteti proizvodnje i tehnologije traje kraće jer je stanovništvo podložno konzumerizmu; 
• uvođenje čistih tehnoloških rješenja koja nastaju kao rezultat javno financiranih istraživanja kako bi korist bila usmjerena prema većini, a ne privatnom vlasništvu; 
• poticanje inovativnih energetskih i održivih proizvodnih i okolišnih rješenja od strane države; 
• snošenje troškova zagađenja od strane proizvođača, a ne zajednice; 
• borba protiv energetskog siromaštva, odnosno jeftinija električna i toplinska energija građane (solari, energiji vjetra ili mora);
• novi, održiviji pristup šumskog fondu; 
• korištenje obnovljivih izvora energije za cijelo društvo, a ne samo pojedince.

Zelena transformacija, kako je vidi #noviSDP dosljedna je provedba zelenih rješenja koja promiču razvoj i društvenu jednakost, koja pri tome odgovaraju i na pitanja zaštite okoliša, temeljena na niskougljičnim rješenjima, sukladno obvezama koje je naša zemlja preuzela.

Daljnje poticanje mjera energetske učinkovitosti, ulaganje u povećanje korištenja obnovljivih izvora energije, borba za energetsku samoodrživost i suzbijanje energetskog siromaštva kontinuiranim mjerama smanjenje cijena energije, mjerama uštede potrošnje energije, jačanjem prava potrošača, liberalizacijom tržišta i javnim investicijama – sve to mora u konačnici i biti usmjereno prema gospodarskoj i društvenoj transformaciji 

#noviSDP zagovara i smatra iznimno važnim da obnovljivi izvori ne postanu sredstvo za bogaćenje privatnih ulagača – što se, primjerice u aferi „Vjetroelektrane“, pokazalo potencijalnim leglom korupcije – već da i lokalna zajednica bude vlasnik dijela svojih proizvodnih pogona. Samo na taj način moguće je da domaća znanost, inženjerstvo i proizvodnja rade u interesu zajednice, s ciljem postizanja razvojnih i okolišnih ciljeva. 

U konačnici,  ako uspijemo uvjeriti građane naše općine i grada da ima smisla investirati sredstva našeg prireza u zajedničku elektranu jer ćemo, jednostavno, imati daleko jeftiniju struju, onda je možda lakše zamisliti i besplatan komunalni internet, znatno jeftiniji javni prijevoz i, konačno, javno ulaganje u energetski održivu stambenu izgradnju za dugoročni najam, dostupnu mladima, bez dužničkog ropstva.

Upravo takva transformacija gospodarstva i društva koja se vodi ekonomskim, sociološkim i ekološkim ciljevima jedina je moguća budućnost u Hrvatskoj!